Mala smrt

Otvorili smo žudne oči
zjenice crne zasvijetlile su
sjajem svojim zapjevale su

stopljeni tako, titrali smo
silu snažnu pustili smo

ugoda kroz tijela struji
trepere podivljali nervi

krv vruća projuri
žilama toplih rijeka
disaji kisik nose
hranu naših nebesa

munje ispunjaju zrak
i svijetle kroz mrak

nutrina naša šarena
silinom bliješti

vapijuć’ divote
sa Svemirom stapanje
jedan prasak novi

vrijeme polako nestaje
snaga ispunja Svijet
naš maleni, dragi Svijet
a opet, tako velik
beskrajan
s Univerzumom združen

dok k vrhuncu stižemo
tom dragom dodiru
u beskraju ljepote

gdje masa tijela naših
životom sitnih atoma
silu ogromnu oslobodi

I duh se duhom ispuni
Snaga ta Ljubavna
što svugdje prebiva

Ritam naš, Živost
kroz koju
SVE se ogleda

što vodi nas k vrhuncu
tom najdivnijem trenutku
u našu MALU SMRT.

                                 svibanj 2010.