Mala smrt
Otvorili smo žudne oči
zjenice crne zasvijetlile su
sjajem svojim zapjevale su
stopljeni tako, titrali smo
silu snažnu pustili smo
ugoda kroz tijela struji
trepere podivljali nervi
krv vruća projuri
žilama toplih rijeka
disaji kisik nose
hranu naših nebesa
munje ispunjaju zrak
i svijetle kroz mrak
nutrina naša šarena
silinom bliješti
vapijuć’ divote
sa Svemirom stapanje
jedan prasak novi
vrijeme polako nestaje
snaga ispunja Svijet
naš maleni, dragi Svijet
a opet, tako velik
beskrajan
s Univerzumom združen
dok k vrhuncu stižemo
tom dragom dodiru
u beskraju ljepote
gdje masa tijela naših
životom sitnih atoma
silu ogromnu oslobodi
I duh se duhom ispuni
Snaga ta Ljubavna
što svugdje prebiva
Ritam naš, Živost
kroz koju
SVE se ogleda
što vodi nas k vrhuncu
tom najdivnijem trenutku
u našu MALU SMRT.
svibanj 2010.