Jesam,  stoga  mislim

Nutrina moja šareni se
žilama krvca struji
dok srce u ritmu lupa
tim zvukom nečujnim, tihim
a opet, tako snažnim, zvonkim
u tišini našeg beskraja.

Kroz nos mi zrak struji
pluća moja širi, širi
taj život jedinstveni, dobri
što tišinom kao bura svira.

O, tijelo moje
ritmom svojim prožeto
atomi zaigrani, molekule ustitrale
i praznine i Živost Svijeta.

Zvjezdano nebo i daljine
bezbroj kretnji, titraja, igara
i ono, što ne vidi se
što beskrajno sitno je
u zbiru tom, vidljivo postaje.

I ono što ne vidi se
okom našim ograničenim
gledamo povećalom mikroskopa
i zviježđa mnoga u daljini
kroz teleskop, eto, pratimo.

To je čovjek stvorio
preko Ideje svoje, vizije
i misli djelom su postale
jer misli put su k djelu.

Oblici oko nas prolaze
oblici razni dolaze, odlaze
prostor sekundama pulsira
svjetlost mu ritam daje.

Dok nutrina moja živi
životom svojim znanim biva
s inteligencijom Majke Zemlje
i Univerzumom, našim Svemirom.

Nutrina moja
moje Bivstvo, Jastvo
biće moje stvoreno, ostvareno
biće moje od mnogih djela
što osjete uokolo pruža
i očima u vis stremi
gdje Centar jedan veliča se
jer svatko je sebi Centar Svijeta
svatko iz svoga centra promatra.

Jesam, zaista postojim
tu sam, u sebi, kroz sebe
sebe uzimam, sebe dajem
dok tišina moja zvoni
dok dah moj topli
sliku Svijeta mijenja.

O, tijelo moje
ćuvstva moja zaigrana
iskrice svjetlosne, duhovne
što mojim beskrajem lete.

O, valovi, valovi
što u meni plovite
i u dalj beskraja odlazite
da opet meni se vratite
putem mojih mijena.

Da Veličanstvo svoje bolje ćutim
da sebe sama slavim
da dubinu svoju ispoljim
dok Bljesak Intuicije drma me
i napokon, da svima jasno kažem
JESAM,  STOGA  MISLIM.

                               Nin,  13. kolovoza  2005.